Zanatski koreni Pomoravlja - Ćuprija.net
31034
page-template-default,page,page-id-31034,bridge-core-2.1.1,ajax_fade,page_not_loaded,,paspartu_enabled,overlapping_content,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-19.8,qode-theme-bridge,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.1,vc_responsive
 

Zanatski koreni Pomoravlja

Zanatski koreni Pomoravlja

  • Najjednostavnija definicija veza je da je to način ukrašavanja tkanine pomoću niti. Prema “Pravilniku o određivanju poslova koji se smatraju starim i umetničkim zanatima, poslovima domaće radinosti, vez je svrstan u dve kategorije: domaća radinost i umetnički zanati. Ali za vezilje koje decenijama na parčetu platna ostavljaju svoje misli, talenat i ljubav prema ovom zanatu, vez je mnogo više od toga....

  • Priprema biljnih proizvoda na tradicionalan način našla je svoju klasifikaciju u kategoriji starih zanata. Iako je ovo veoma široka kategorija, u praksi se pokazalo da poslednjih godina, apsolutni primat na tržištu, ima proizvodnja i priprema proizvoda po tradicionalnoj recepturi, bilo da se radi o lekovitim biljkama, zimnici ili preparatima za podizanje imuniteta....

  • Korparstvo, proizvodnja ukrasnih i upotrebnih predmeta od industrijske vrbe, zahvaljujući majstorima starog zanata, još uvek opstaje u Pomoravskom okrugu. Proizvodi korparsko-pletarskog zanata su mnogobrojni, od različitih korpi za pijacu, cveće ili veš, preko pletenih boca raznih oblika i veličina, stalaža, raznih ukrasnih proizvoda do garnitura za sedenje. ...

  • Proizvodnja sira u Pomoravskom okrugu, vekovna je tradicija u mnogim seoskim domaćinstvima. Nekada se sir isključivo proizvodio za sopstvene potrebe, ali je vremenom postao roba za širi krug potrošača i veće tržište. Domaća radinost proizvođača mleka na individualnom sektoru, nekada je imala značajan primat nad industrijskom proizvodnjom mlečnih proizvoda, i po obimu proizvodnje ali i po učešću u snabdevanju tržišta. U pravilniku o starim zanatima, priprema pojedinih proizvoda od mleka na tradicionalan način i prerada mleka i proizvodnja sireva, svoju klasifikaciju našla je i u Pravilniku Ministarstva privrede, pa se i u tom domenu može posmatrati dalji razvoj i opstanak ovog zanata....

  • Pčelarstvo je zanat koji je star preko 10.000 godina. Podaci kažu da su u vreme Austrougarske carevine, u Srbiji pčelari bili toliko cenjeni da nisu morali da "služe vojsku", jer su otadžbini bili potrebniji za vrcaljkom nego za topom. Zanat koji se, kako iskusni pčelari kažu uči tokom čitavog života, od najvećih majstora svog zanata, samih pčela. Time se vodio i Ivan Jovanović, pčelar iz Supske, kada je pre sedam godina u svoje domaćinstvo uneo prvu košnicu. Od tada do danas, korak po korak, ovaj mladi pčelar utrostručio je svoj pčelinjak, a u “medni” posao uključili su se i njegova supruga i deca. Njegova porodica je četvrta generacija Jovanovića koja se bavi pčelarstvom. ...

  • Stanovnici Pomoravlja svoj život, opstanak i razvoj naseobina u najvećoj meri vezivali su za plahovitu, hirovitu i varljivu Moravu. Tokom istorije, dolina najveće srpske reke oduvek je bila naseljena zbog plodnosti zemljišta i bogate letine, koju je meštanima plahovita Morava, koliko dala, toliko znala i da uzme čestim poplavama. Oni koji su život proveli kraj reke, dobro su naučili sve njene virove i brzake, još bolje da plivaju i ribare a neki da savladaju, svojevremeno najcenjeniji zanat u moravskim selima, izradu čamaca od drveta i ručno pletenje ribarskih mreža....

  • Kovački zanat nekada je slovio za najcenjeniji, a do polovine prošlog veka, život na selu nije bio zamisliv bez barem jedne seoske kovačnice. Potkivanje konja, popravka alatki, izrada delova za zaprežna kola, samo su neki od poslova koje je kovač obavljao. Kako se bez oruđa ni jedan posao u poljoprivredi, koja je na selu imala primat nije mogao zamisliti, pred kovačnicama se čekalo satima, kako bi se posao na njivi mogao završiti istog dana. Danas je slika sasvim drugačija. ...

  • Srbija je oduvek bila zemlja zanatlija. Nekada su se dobre zanatlije poštovale, poput visoko školovanih ljudi, jer je život varoši i sela bez njihove umešnosti i usluga, bio nezamisliv. Imati zanat u rukama, značilo je da nikada nećete ostati gladni. Zanat se odvajkada ljubomorno čuvao u porodici i prenosio sa kolena na koleno. Viđenije zanatlije obučavale su učenike i svoje naslednike, koji su stečeno znanje i veštine nadograđivali vremenom, onako kako su se sredstva za rad menjala a tržište tražilo nešto novo....