
20 Sep FRANTIŠEK ZAH

Jedan od najpoznatijih Čeha, čije se ime i danas često spominje u Srbiji, bio je poznati revolucionar, vojnik, vojni teoretičar i panslavista František Zah (1807–1892).Učestvovao je u gotovo svim najvažnijim društveno-političkim događajima 19. veka, od kojih se ističu osnivanje Srpske vojne akademije, stvaranje prvog srpskog nacionalnog programa kao i titula prvog savetnika Kneza Mihajla.
Rođen je u gradu Olomouc u današnjoj Češkoj. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Brnu. U Beču je upisao Pravni fakultet, koji je završio 1828. godine. Ubrzo se zaposlio kao opštinski službenik u Moravskoj, ali je nakog izbijanja Poljskog ustanka 1831. godine napustio službu i prešao u Krakov, koji je tada bio pod kontrolom ustanika. Posle neuspelog ustanka, nakratko se vratio u domovinu, da bi ubrzo otišao u Pariz gde je studirao vojne nauke. Studije u Parizu je završio 1836. godine, posle čega je radio kao bibliotekar. U Francuskoj je, upoznavši veliki broj predstavnika poljske emigracije, počeo da se interesuje za panslavizam. Stupio je u kontakt sa vođom poljske emigracije grofom Adamom Čartorijskim, sa kojim je delio panslavističke ideje.
Prilikom boravka u Carigradu 1843. godine, upoznao se sa prognanim predstavnicima ustavobranitelja – Avramom Petronijevićem i Tomom Vučićem Perišićem, koji su ga upoznali sa stanjem u Srbiji. Iste godine prešao je u Srbiju i putovao je po unutrašnjosti da se uveri kakvo je raspoloženje naroda prema ustavobraniteljskom režimu.Bio je jedan od osnivača Tajnog panslavističkog društva, čiji cilj je bio da Srbija predvodi ujedinjenje Južnih Slovena. Napisao je prvi nacrt dokumenata o nacionalnoj politici Srbije pod nazivom Plan slovenske politike Srbije, koji je ministar Ilija Garašanin iskoristio kao prednacrt za srpski politički i nacionalni program – čuveno Načertanije iz 1844. godine.

František Zah je bio jedan od učesnika Sveslovenskog sabora u Pragu 1848. godine, ispred srpske delegacije. Nakon neuspeha ovog skupa, Zah se trajno nastanio u Srbiji. Po prelasku u Beograd i ulasku u srpsku vojnu službu, osnovao je Artiljerijsku školu u Beogradu koja je bila preteča Vojne akademije. Bio je njen prvi upravnik. Postao je oficir srpske vojske ali i blizak prijatelj kneza Mihaila Obrenovića. Od 1865. do 1867. godine bio je načelnik artiljerijske uprave u Kragujevcu, zamenik ministra vojnogi predvodnik najvažnijih vojno-političkih misija kneza Mihaila.
Posle smrti kneza Mihaila, imenovan je za ađutanta kneza Milana Obrenovića i na tom mestu je ostao sve do penzionisanja. Bio je angažovan u vojnim pripremama Srbije pred Prvi srpsko-turski rat i 1875. godine postao general srpske vojske.Naredne godine postavljen za načelnika glavnog generalštaba. Pred sam rat imenovan je za komandanta Zapadnomoravske divizije sa štabom u Čačku. Međutim, ova vojna jedinica, nazivana i Ibarska vojska je tokom rata pretrpela velike gubitke. I sam František Zah se tokom vojnih operacija povredio, izgubio nogu, zbog čega nije mogao da obavlja poverenu mu funkciju. Iako je bio nesposoban za vojnu službu on je do kraja rata pratio i savetovao kneza Milana Obrenovića. U periodu od 1880. do 1883. godine predavao je u Artiljerijskoj školi. Nakon penzionisanja 1883. godine vratio se u Češku.
František Zah je bio jedan od punopravnih članova Srpskog učenog društva, preteče Srpske akademije nauka i umetnosti. Nosilac je najvažnijih srpskih ali i odlikovanja različitih evropskih država. NJegovo znanje i iskustvo u reformi srpske vojske tokom vladavine kneza Mihaila bilo je od ogromnog značaja. Može se reći da je ostavio jedan od najvećih tragova u razvoju srpske države i vojske u 19. veku.
