
13 Sep PRVI ČESI U SRBIJI

Prvi Česi pojavili su se na teritoriji današnje Srbije već krajem 18. veka, u okviru planske kolonizacije banatske vojne granice za vreme Marije Terezije. Počeci masovnog naseljavanja teritorije današnje Srbije sežu u prvu polovinu 19. veka. Migracije češkog stanovništva odvijale su se u nekoliko etapa, ali najpre i najviše u južnobanatski kraj koji je u to vreme još uvek bio u sastavu Austrougarske. Tek će nakon 1848. godine Beograd postati centar naseljavanja najvećeg broja Čeha.

Beograd je postao privlačan strancima oko 1841. godine, kada je knez Mihailo Obrenović tokom svoje prve vladavine preselio prestonicu iz Kragujevca u Beograd. U to vreme ovde su se naselili pripadnici mnogih nacionalnosti, u prvom redu Česi, Mađari i Nemci. Novi stanovnici su sa sobom doneli i novu kulturu, običaje i nove zanate. Prema popisu iz 1889. godine, stranci su činili petinu ukupnog stanovništva prestonice. Ako se uzme podatak iz 1834. godine, u Beogradu je bilo samo 250 stranaca od ukupno 7.033 stanovnika. Osim novih doseljenika, ovde su već živeli Jevreji, Grci, Cincari, Bugari, Jermeni i Albanci.
Za razliku od Čeha koji su se doselili na teritoriju Vojne krajine, Česi koji su živeli u Beogradu su uglavnom bili pripadnici inteligencije i imućnijih slojeva. To se naročito odnosi na pripadnike prvog talasa emigracije, koji su ovde došli tridesetih i četrdesetih godina 19. veka. To su uglavnom bili lekari, umetnici ili učitelji. Veći priliv čeških emigranata usledio je nakon 1848. godine, kada su u Srbiju i Beograd pristigle češke zanatlije i mali privrednici.

Između 1878. i 1910. godine odvija se dalje doseljavanje Čeha u Beograd. Razlog migracije u ovom periodu treba tražiti u izgradnji srpske železnice, u kojoj su u velikoj meri učestvovali češki graditelji i zanatlije. Takođe, u tom periodu primetno je otvaranje filijala čeških banaka. Prema istraživanju Josifa Zdeneka Raušara iz 1886. godine, broj Čeha u Beogradu iznosio je oko 500. Prema njegovima rečima, radili su u mlinarskoj i industriji piva. Takođe, bilo je dosta onih koji su radili u oblasti obrazovanja i kulture, inženjeri, učitelji, lekari, muzičari i drugi radnici, koji su ovde uveli naprednije ili potpuno nove metode rada i stvaralaštva.

Među prvim češkim intelektualcima, lekarima i umetnicima koji su se iz različitih pobuda nastanili u Srbiji 19. veka, prvo ime koje je vredno pomena jeste dr Herman Avgust Majnert, jedan od pionira srpskog civilnog saniteta, koji je živeo od 1806. do 1858. godine. Studirao je medicinu u Pragu, Beču i Budimpešti. U Srbiju je došao decembra 1836. godine i postao lekar Aleksinačkog karantina. Nakon toga, radio je kao beogradski vojni lekar, bio je prvi kragujevački okružni fizikus ili načelnik saniteta i beogradski okružni fizikus. Ostao je upamćen kao jedan od pionira civilnog saniteta Srbije, zdravstveni prosvetitelj i prvi trajno nastanjeni doseljenik iz Čeških zemalja Austrijskog carstva u Srbiji.
Među prvim poznatim Česima u Srbiji bio je i dr Vilem Gabler, koji je od 1852. do 1854. godine radio kao učitelj u porodici kneza Aleksandra Karađorđevića. Još jedan poznati Čeh bio je Jozef Majsner, koji je primer političke emigracije posle 1848. godine. Tokom boravka radio je u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, kao tumač, bavio se književnošću i istraživanjem (pisao je stručne i političke članke, razvoju rudarstva u Srbiji), a bio je i aktivan član češkog udruženja „Lumir“ u Beogradu.

Posebno je važno pomenuti dela prvih čeških arhitekata i graditelja, koja se i danas mogu videti u Beogradu. Među njima nalaze se imena Jana Nevolea, Františeka Nekvasila i Stojana Titelbaha. Među njihovim najznačajnijim građevinama nalaze se Kapetan Mišino zdanje (Zgrada Rektorata), Hotel Slavija i Novi dvor.
