10 Nov DOMAĆIČKA ŠKOLA DOBRIČEVO
U međuratnoj Jugoslaviji najvažnija privredna grana bila je poljoprivreda, a najveći deo stanovništva živeo je u seoskim sredinama. Naročito su se u lošem stanju nalazile žene koje su živele na selu, bez odgovarajućeg obrazovanja, svesti o higijeni i metodama zaštite od raznih zaraznih bolesti. Sa druge strane , Dobričevo kao ugledno poljoprivredno dobro, odnosno državni stočni zavod, nametnuo se kao pravi izbor za obrazovanje ženske dece sa sela. Pored toga što se nalazilo u blizini Ćuprije, imalo je odlične uslove za praktični rad. Treba pomenuti da je u Dobričevu u to vreme postojao i pređen park sa malom botaničkom baštom.
Domaćička škola u Dobričevu otvorena je 1928. godine. Inicijativu otvaranje jedne ovakve specijalizovane škole potekla je od predsednika Oblasnog odbora Moravičke oblasti Aleksandra Vagića, koji je istovremeno inicirao i otvaranje petarskog tečaja pri Oblasnoj poljoprivrednoj školi u Ćupriji. Baešin, koji je već ranije podržao i otvaranje Sedlarskog tečaja pri Oblasnoj poljoprivrednoj školi u Ćupriji. Domaćička škola u Dobričevu , odnosno njena zgrada izgrađena je stredstvima Moravičke oblasti i Ministarstva poljoprivrede i voda. Prvi upravnik bio je Petar Bunuševac, inače upravitelj Oblasne poljoprivredne čkole u Ćupriji. Zanimljivo je da je tokom izgradnje čkolskog objekta, Dobričevo obilazio kralj Aleksandar i nekoliko ministara iz vlade.
U ovoj školi u Ćupriji, bila je predviđena obuka i narodno prosvećivanje ženske omladine, naročito sa sela i dobrim delom nepismenih. Pored opštih školskih predmeta, koje su se izučavali i u ostalim školama. ovde su izučavani i predmeti iz oblasti stočarstva, živinarstva, gradinarstva, zatim konzerviranja voća i povrća.Takođe, devojčice su sticale znanja iz higijene, ukazivanja prve pomoći, nege odojčadi, raspoznavanja i čuvanja od zaraznih bolesti i tuberkoloze. Od prostorija, škola je raspolagala sa dve učioniceza teorijsku nastavu i prostorijama za smeštaj dece. Škola je bila internatskog tipa i u većem delu školske godine bila je puna dece, koja su tek na raspustu odlazila svojim kućama.
Domaćičku školu su pohađale devojčice iz velikog broja sela Moravičke oblasti (kasnije banovine). Prilikom otvaranja škole upisano je njih trideset. Oblasni odbor plaćao je nastavnike, dok su neki poput dr Dragice Popović Šećerov (predmet higijena) besplatno držali nastavu.
Na kraju svake školske godine, učenice su polagale teorijski i praktični ispot posle čega su bivale osposobljavane za život i rad na selu. Dugogodišnja upravnica i nastavnica škole bila je gospoša Ružica Matijević.
Školu su pomagali i ugledni Ćupričani poput trgovca Miše Ristića sa suprugom, koji su na kraju svake školske godine nagrađivali najbolje učenice. Od drugih aktivnosti učenice su sa svojim nastavnicama redovno priređivale izložbe ručnih radova i konzerviranog voća i povrća, odlazile na ekskurzije i organizovale prigodan kulturni-umetnički program za važne goste.
Od samog osnivanja škola je privukla devojčice iz brojnih sela Moravske oblasti. Već prve godine upisano je oko trideset učenica, a interesovanje je iz godine u godinu raslo. Oblasni odbor je insistirao da se svim učenicama omogući praktična nastava u okviru dobričevskog imanja, što je doprinosilo njihovoj potpunoj osposobljenosti za život i rad na selu. Na kraju svake školske godine polagale su teorijski i praktični ispit, nakon čega su se vraćale svojim domovima kao obrazovane, samostalne i spremne da primene stečena znanja.
Upravnica škole bila je uvažena gospođa Ruža Matićević, koja je ujedno predvodila tim domaćičkih nastavnica. Veliku podršku školi pružali su i istaknuti Ćupričani, pre svega trgovac Mina Reisić sa suprugom, koji su svake godine nagrađivali najbolje učenice. Podstava i učenice redovno su priređivale izložbe ručnih radova, veza, tekstila i konzerviranih proizvoda, a priređivale su i prigodne priredbe, kao i jednodnevne ekskurzije u okolinu.
Tokom postojanja, Domaćička škola u Dobričevu ostavila je dubok trag u celoj Moravskoj oblasti. Mnoge generacije žena ponele su iz nje znanja koja su podigla kvalitet života na selu, unapredila zdravstvene navike i doprinela razvoju modernijeg i organizovanijeg domaćinstva. Škola nije bila samo mesto obrazovanja, već i važan kulturni centar koji je pomogao da se unapredi položaj žena u ruralnim sredinama – i to u vremenu kada je taj zadatak bio veoma zahtevan i društveno značajan.
